Rate this item
(0 votes)

Moja priča: Sjećanja koja i dalje proganjaju

By Aida Alic Published November 11, 2008

Midheta Orelj je krajem maja 1992. godine izgubila osam članova porodice, a onda je zarobljena.

Midheta Orelj je krajem maja 1992. godine izgubila osam članova porodice, a onda je zarobljena. Preživjela je zatočeništvo, zlostavljanja, zbjegove... Danas radi sa drugim ljudima koji su preživjeli isto ili slično, želeći im pomoći. “Zajedno s majkom, dvojicom braće i sestrom, te drugim mještanima Slatine kraj Foče, 26. aprila 1992. godine pobjegla sam u Goražde, zbog napada koji su počeli na tom području. Tada sam imala 18 godina. U Foči je vladala grozna atmosfera. Podjele su bile vidljive među srbima i muslimanima – vozili su se različitim autobusima, izlazili u različite kafiće... Odlučili smo da idemo u Kokino Selo kraj Goražda, gdje smo imali porodicu. A onda su počeli napadi na Goražde.

Prvi je bio 4. maja 1992. godine. No, dan koji ja nikada neću zaboraviti tek je uslijedio. I danas me svaki 22. dan u mjesecu asocira na taj maj. U jutarnjim satima, negdje oko pola pet, 22. maja 1992. godine počeo je napad na Kokino Selo. Pobjegli smo u kuću nekog Bogdanića, pošto je bila bolje građena i jer su navodno podrumi bili sigurniji. No, tog kobnog jutra niko nas nije mogao sačuvati osim dragi Bog. Muškarci iz sela su pokušali pružiti neki otpor, ali je bilo bezuspješno. Nakon dva sata, upale su srpske snage i više niko nije znao šta se dešava. Narod je bježao gdje je ko stigao. Sestra i ja smo bile na spratu kuće. Pošto nismo mogle izaći na vrata, jer se pucalo, skočile smo s balkona, dva metra od zemlje. U podrumu su bili mama i jedan brat, koji je bio bolestan.

Drugi je bio s vojskom. Svi su izašli. Bilo je ranjenih, krvavih, a još uvijek se pucalo… Tog dana je i nebo gorjelo. Ipak, uspjela sam pobjeći u svom tom haosu. Došla sam do jedne prodavnice i sakrila se ispod stepenica. Onda je dotrčao i moj brat Midhat i legao pokraj mene. Dotrčao je i jedan rođak, koji je pogođen dok me pokušavao zaštititi. Metak koji je njega ubio, mene je samo okrznuo. Nedaleko od stepenica vidjela sam majku i drugog brata, neku djecu i tri trudnice, te moju sestru… Kada se malo stišala pucnjava, otrčala sam tamo i legla pokraj njih. Isto je pokušao i moj brat Midhat, ali je pogođen pao pokraj ceste. Tek kasnije sam saznala da je mrtav. Onda je jedan metak pogodio majku kroz noge, a ona nije ni glasa pustila. Sjećam se da su meci letjeli na sve strane. Mene je ruksak sa garderobom, koji mi je bio na glavi, spasio od smrti. Bio je sav izrešetan.

Na tom istom mjestu kasnije je pogođena daidžina kćerka, koja je imala 12 godina. Malo kasnije sam na sebi osjetila nešto teško i vruće. Rodica koja je bila kraj mene, kada je podigla glavu da vidi gdje joj je sin, pogođena je direktno u glavu i mrtva je pala preko mene. Iznenada je pucnjava prestala i pozvali su nas da se predamo. Napad na Kokino Selo preživjelo je 36 ljudi, ali smo svi zarobljeni. Kazali su nam da ustanemo i poredamo se uza zid prodavnice. Sjećam se da su neki bili u uniformama bivše milicije, neki u šarenim vojnim uniformama, ali nikog nisam poznavala. Majka je još bila živa, ali mi nisu dali da joj priđem. I ostala je na tom mjestu. Ja sam uzela bolesnog brata i rodicinu kćerku Lejlu, koja je imala 13 mjeseci. Morala sam je uzeti jer je rodica ubijena. I sada vidim kako nedaleko od njenog tijela leži trudnica u devetom mjesecu. Bila je mrtva, ali se beba u njoj još vrtjela.

To mi se tako usjeklo da se i danas, kada vidim trudnicu, toga sjetim. Mislili smo da će nas tu kraj prodavnice pobiti, ali su nas otjerali u neku kuću, te malo kasnije odvedeni smo do neke druge kuće, gdje smo zatekli jednu ženu s bebom od tri dana, te dvoje staraca. Tu smo i prenoćili, i sve su nas popisali. Još nisam znala šta se desilo sa ranjenim i ubijenim. Naredno jutro dolaze ponovo isti oni policajci i vojnici i vode nas u sljedeću kuću. Sve što smo imali vrijednosti oduzeli su nam, a onda nas ispitivali. Prozvali su mene i sestru. Prvo su mene ispitivali i pitali ko je organizovao odbranu, koliko nas je bilo, da li sam bila član Stranke demokratske akcije (SDA) i slično. Jedan od tih ljudi koji su nas ispitivali ošamario me. U toj kući ostajemo 11 dana. Vojnici su često dolazili i plašili nas. Sjećam se nekog koga su zvali Majdok, koji je vadio brojanice i govorio nam da ih je u Vukovaru od Hrvata skinuo. On je htio odvesti mog bolesnog brata, ali kada sam se od straha onesvijestila, odustao je. Onda su nas prebacili u neku osnovnu školu, između dva brda, bez kuća okolo.

Prijetili su nam da će doći ‘Beli orlovi’ i odvesti djevojke. Tu smo preživjeli strašne stvari. I danas sanjam kako bježim od ljudi koji su tu dolazili i čuvali nas. Zlostavljali su nas i fizički i psihički. U istoj prostoriji u kojoj smo bili zatvoreni, morali smo jesti, spavati i vršiti nuždu. Žene su odvođene, ali niko o tome nije govorio. Jedne večeri su htjeli mene da izvedu, ali nije dala moja sestra. Blizu te prostorije u školi bio je stan nekog učitelja, u koji su prebacili nas nekoliko. Među nama su bile dvije trudnice i žena sa djetetom. Mene su prebacili sa malom Lejlom, ali nisu doveli brata i sestru. Nekoliko dana nismo znali jedni za druge, a onda su i njih doveli na moju molbu. Par dana poslije, svi zajedno smo prebačeni u jednu kuću u obliženje selo, ali smo uskoro opet vraćeni u školu i nakon nekoliko dana oslobođeni. To je bilo u julu 1992. godine. Doveli su nas na neki put i rekli da idemo. Bili smo umorni, neokupani, ušljivi… Hodali smo i stigli do napuštenog sela. Tu nas je opkolila neka vojska. Kada smo izašli, vidjeli smo da imaju oznake Armije BiH na uniformama. Bili smo slobodni.

Ja dalje sa Lejlom i bratom idem za Mostar, a sestra ostaje. Baš nekako u to vrijeme počinju sukobi između Hrvatskog vijeća obrane i Armije u Mostaru. Ipak ostajemo neka dva mjeseca kod porodice. Tu sam ostavila Lejlu, a ja s bratom produžila za Čapljinu, gdje smo također imali porodicu. Oni su otišli u Zagreb, a nas dvoje ostajemo sami u njihovoj kući. Nikoga nismo znali, a nismo imali ni novca. Uskoro su nas izbacili na ulicu. U tom periodu u Čapljini su počeli odvoditi muslimane u zatočeništvo. U augustu smo i mi zarobljeni i odvedeni u tvornicu keksa ‘Lasta’. Ostali smo tri dana i onda prebačeni do Jablanice, gdje smo oslobođeni, pa smo prešli do mjesta Buturović Polje, gdje ostajemo više od dvije i po godine. Zajedno s bratom, u maju 1996. godine dolazim u Sarajevo, gdje još uvijek živim.

Nakon rata, Bog mi je dao pa sam se udala i rodila dvije kćerkice i imam divnog muža. O majci sam saznala da je zapaljena u kući nedaleko od mjesta gdje je ranjena. Godine 1997. su ekshumirali njene posmrtne ostatke. Bratovo tijelo još uvijek nisam pronašla. U Kokinom Selu krajem maja 1992. godine izgubila sam osam članova porodice.

” Rubrika “Moja priča” je specijalni dodatak Justice Reporta u kojem nastojimo zabilježiti životne priče ljudi koji su preživjeli strahote rata u Bosni i Hercegovini i koji žive među nama. Balkanske istraživačke mreže vas pozivaju da nam pošaljete svoje priče o ratu, koje ćemo redovno objavljivati u sklopu našeg magazina.

Pišite nam na This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Report-a. This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.. Justice Report je sedmično BIRN online izdanje. - See more at: http://www.justice-report.com/bh/sadr%C5%BEaj-%C4%8Dlanci/moja-pri%C4%8Da-sje%C4%87anja-koja-i-dalje-proganjaju#sthash.YCXBaOen.dpuf

Read 9621 times Last modified on Thursday, 24 November 2016 23:20

8751 comments

  • Stacey

    First off I want to say wonderful blog! I had a quick question in which I'd like to
    ask if you don't mind. I was curious to find out how you center yourself and clear your mind prior
    to writing. I have had a tough time clearing
    my thoughts in getting my ideas out there.
    I truly do enjoy writing but it just seems like the first 10 to 15 minutes are
    generally lost simply just trying to figure out how to
    begin. Any suggestions or hints? Thank you!

    Stacey Saturday, 06 June 2020 20:34 Comment Link
  • Kurtis

    Hi it's me, I am also visiting this web site on a regular
    basis, this web page is truly nice and the people are genuinely sharing fastidious
    thoughts.

    Kurtis Saturday, 06 June 2020 20:29 Comment Link
  • Adeline

    I do not know whether it's just me or if perhaps everyone else experiencing issues with your website.
    It seems like some of the text on your content are running off the screen.
    Can somebody else please comment and let me know if
    this is happening to them as well? This might be a issue
    with my internet browser because I've had this happen previously.
    Kudos

    Adeline Saturday, 06 June 2020 20:21 Comment Link
  • Lachlan

    Hi there I am so glad I found your blog, I really found you by mistake, while
    I was researching on Google for something else, Anyways I am here now
    and would just like to say many thanks for a marvelous post and a all round thrilling blog (I also love the
    theme/design), I don’t have time to look over it all at
    the moment but I have book-marked it and also added in your RSS feeds, so
    when I have time I will be back to read more, Please do keep up the
    fantastic work.

    Lachlan Saturday, 06 June 2020 20:09 Comment Link
  • Latia

    Pretty nice post. I just stumbled upon your weblog and wished to mention that I have truly enjoyed surfing around
    your blog posts. After all I will be subscribing on your feed and I'm
    hoping you write once more very soon!

    Latia Saturday, 06 June 2020 20:02 Comment Link
  • Cody

    Hello, this weekend is fastidious in support of me, as this moment
    i am reading this impressive educational article
    here at my residence.

    Cody Saturday, 06 June 2020 19:50 Comment Link
  • Jarred

    I loved as much as you'll receive carried out right here.
    The sketch is attractive, your authored subject matter stylish.
    nonetheless, you command get bought an shakiness over that
    you wish be delivering the following. unwell unquestionably come more formerly again as exactly the same nearly very often inside case you shield this hike.

    Jarred Saturday, 06 June 2020 19:40 Comment Link
  • 1xbet giriş

    This is a topic which is close to my heart... Many thanks!

    Exactly where are your contact details though?

    1xbet giriş Saturday, 06 June 2020 19:01 Comment Link
  • Beau

    Excellent blog you have here but I was curious if you knew of any
    discussion boards that cover the
    same topics talked about in this article? I'd really like to be a
    part of group where I can get responses from other knowledgeable people that share
    the same interest.

    If you have any suggestions, please let me know.
    Many thanks!

    Beau Saturday, 06 June 2020 19:00 Comment Link
  • Lashunda

    I need to to thank you for this great read!! I certainly loved every little bit of it.
    I have got you saved as a favorite to look
    at new things you post…

    Lashunda Saturday, 06 June 2020 18:54 Comment Link

Leave a comment

Make sure you enter the (*) required information where indicated. HTML code is not allowed.

O nama

  • Radio Fenjer u svom peto-godišnjem radu je naučio mnogo toga, a posebno da nismo tu samo da puštamo muziku nego da širimo plod naše bošnjačke kulture.

Kontakt

Parker, CO 80138
USA
www.radiofenjer.com

Mantra

  • "Tuđe nećemo, svoje ne damo."