Poletjeli nad Bosnom Orlovi

Poletjeli nad Bosnom orlovi,
I krvavi barjak pronijeli.
Bosno moja, ko li mi te kune,
Stalno vodiš ratove i bune!?

Podigle se bure i oluje,
Ali Mujo još Đogata kuje,
Po mjesecu i Danici zvijezdi,
U odbranu svojoj Bosni jezdi!

Proplakala šeher Banjaluka,
Šta učini dušmanska joj ruka!
Pali, ruši, što bošnjačko nađe,
Al“ još plove po vrbasu lađe!

Krvav obruč steže se i stišće,
Sve izdrža junačko nam Bišće.
Odbrani se Cazin i Krajina,
Životom se brani domovina!

I Tuzlu je guja opasala,
A Zenicu tuga poharala.
Podiglo se malo i veliko,
Neće Bosnu pokoriti niko!

Posavina u krvi se guši,
A Bijeljina, rana je na duši!
Srebrenica, srebrom okovana,
Pozlati se toga julskog dana.

Jedanaestog u legendu uđe,
Srušiše je divlje horde tuđe.
Ali slijepci neće to da vide,
Haramim im bosanske šehide!

Sjajna zvijezda nad Saraj“vom sjala,
I nije se ugasiti dala,
Sarajevo i tvoje čaršije,
Kolijevko Bosanske armije

I lijepom, starom, gradu Višegradu,
Pokušaše srce da ukradu.
Al“ sinovi silnog Mehmed-paše,
U odbranu potomstva ustaše!

Daće Bošnjak srce iz njedara,
Ali ne da staroga Mostara!
Ni Konjica, Stoca, Počitelja,
Mezarluka svojih roditelja.

I Travnik mi maglom zamagliše,
Gdje veziri mnogi stolovaše.
Moj Travniče, slavnoga imena,
Još od davnih „konzulskih vremena“!

S gradačačke Bijele kule,
Junačke se pjesme čule.
Pozivao otac sina,
Da se brani domovina!

Iznjedrila jata se zmajeva,
Iz svih naših bosanskih krajeva.
S dušmanima megdan podijeliše,
Herceg-Bosnu srcem odbraniše!

Poletjeli nad Bosnom orlovi,
Slobodarski barjak pronijeli.
Od kad sunce sa neba nas grije,
Bosna nikad predala se nije!

Suada Kovačević