Za danasnji mubarek bajramski dan sacuvali smo jedan prelijepi tekst koji smo dobili od Nermine Sefer, nase drage dubicanke.

Mom Allah Rahmetelje Babi 

Gluho doba noci je ono vrijeme izmedzu 1 i 2 sata poslije ponoci kad kazu spava sve zivo ,svi nocni zvuci utihnu, te zavlada grobna tisina .

Blijeda svjetlost zmirkala je kroz nekoliko mali pendzera okrenutih prema putu i prema avliji pokazujuci da u utrobi ove mrakom ovijane stare kuce ipak neko ne spava.

Babo je i tog jutra sjedio na svojoj seciji koju je kupio nekad davno od svog ahbaba rahmetli Jorge i niposto je nije dao zamjeniti .

Jos i danas pamtim tvrde jastuke i vezene peskire koji su odusprav poredani po seciji, koja se protezala uz cjelu jednu stranu .

Svjetlost zara dopirala je iz velike bakarne mangale koja je stajala na seciji pokraj pendzera u sobi koja je bila i divhana i kuhinja.

Prenu me iz sna fajercag koji ne upali iz prve, pa ga Babo potrese nebili se bolje akvasio fitilj.  

Prije nego sto ga upita, sam mi rece onim svojim tihim glasom: Moram namiriti kuma Ahmeta cetavu drvima , nesto je slab u zadnje vrijeme, pa da ne cekamo jeseni, odoh dok je ranije .

Na moje rijeci, da ima drva svagdje kupiti, odgovori mi:

Znam sine, ali za cetavin cevap i lepinju treba znati, a to samo ja znam maksuz  izabrati drvo .

Kroz glavu mi prode sto babo izgovori ; NEMA CEVAPA BEZ CETAVE .

Babo ispi svoju kahvu i ubaci cutak drveta u sporet da se vatra ne ugasi .Stari kalauz na ulaznim vratima tiho skripnu i Babo ogrnut u kaput polako izade na verandu pazeci da ne probudi ostale ukucane koji su mirno spavali .

Uputi se preko velike avlije u stalu odakle se zacu tapkanje kopita i tiho hrzanje njegovog konja Sokola.

Babo pomilova konja po vratu tiho mu nesto govoreci te ga izvede u avliju i poce ga uprezati u stara kola koja su stajala pod dudom u cosku avlije.

Ubrzo zatim jos u mraku pokopcase se vagiri i Babo ogrnut u kaput, sjede izmedu dva direka, stavi polako u usta cigaru i provjeri jeli ponio maslenicu sto je imala Nane, obicaj mu spremiti nekad simitnu a nekad obicnu, uz nju bi obicno nosio i guzvu sudzuka da se osoli ,druge drvosjece se nikako nisu mogli nacuditi kako se nikako ne umara i kako mu udarac nikada ne slabi.

Po dvojica se mjenjaju a on sam nastavlja zagati kao da je upravo poceo.Izvuce kola na put i okrenu prema sumi dobro znanim putem. U mahali su znali da to nije nikakva prikaza u gluho doba noci, nego Babo krenuo u drva.  

Obicno kad bi se vracala iz skole ugledala bi fin natovaren voz drva, ni previse ni premalo, jel grihota je hajvana patiti.

Vidjela bi Babu i Nanu kako sjede za mangalom u hladu ispod grodza. Nane bi obicno bila obucena u dimije i bluzu sa obaveznim kerama na glavi, a kad bi god stavljala jos jedan komad velike trave na zar blistao bi joj se prsten arap na ruci .

Babe i Nane vise nema jedino sta mogu i sta cinim da odem na mezar i proucim koji elham i prosetam starim stazama koje bude obilje uspomena.  

Uzalud trazim onaj nas stari Carsijski duh. Na moju i vasu zalost njega nema puno ili sam ja izgubila taj osjecaj .Ko nista ne nauci od proslosti ceka ga teska buducnost .
 

NEKA ZIVE SJECANJA! 

SEFER NERMINA   
 

Redakcija Radio Fenjera, je danasnji tekst dobila mnogo ranije, jos u oktobru kad je i poceo nas serijal Carsijskih prica, ali smo ovaj lijepi Nerminin tekst ostavili s razlogom za danasnju subotu, uz Kurban Bajram. Saznali smo  da je ovo Nerminin medju prvim tekstovima koji je napisala.  Njen allah-rahmetelje DIDO tj  BABO kako  ga obicavala, zvati nije morao raditi jer su Nerminini roditelji bili dobro situirani ali on se nije odvajao od svog konja. Kao ratno siroce, uvijek je radio sa konjima i govorio Nermini:

Sine, toje moja nafaka, isto kao sto je tvog oca nafaka da radi lijep posao. Uvijek je pomagao dido ljudima i djeci koja nisu imala drva za zimu, i Nerminu je jako rano, jos dok je bila djete, naucio da se treba SADAKA dijeliti.

Radi nase vlastite nafake, neka dragi Allah podari lijep dzenet, sto je pozelila Nermina svom Didi a Redakcija Fenjera jos dodaje i svima onima koji cine to lijepo djelo, davanjem Sadake.

Redakcija Radija Fenjera se zahvaljuje Nermini na predivnom tekstu.

Upucujemo tople selame  Nermini i  nasim vjernim slusaocima Fenjera, i  poklanjamo lijepu sevdalinku

GONDJE RUZO - ZEKERIJAH DZEZIC